Preseljenje na obalu, realnost ili gubljenje vremena?

Pozdrav svima, trebamo iskrena mišljenja i savjete.

Situacija je sljedeća, cura i ja (srednje do kasne 20-te, ovisno koga pitate) se želimo odseliti s istoka. Dosta nam je ovog kraja, ponajviše mentaliteta i općenitog raspoloženja koje ovdje vlada, naš subjektivan dojam naravno. Nije da ne volimo svoj rodni kraj ali definitivno trebamo promjenu okruženja.

Oboje imamo želju preseliti se negdje na našu obalu ali ne u velike gradove, iako ni to nije isključeno. Rađe bi neko manje mjesto u blizini većeg grad, oboje vozimo pa nije nam otići do grada u veću kupovinu, bolnicu i slično. Čak i bliži otoci dolaze u obzir. Nekretninu bez kredita kupiti ne možemo, nismo iz bogatih obitelji. Imamo dovoljno ušteđevine za najam i život barem godinu dana uz neku prihvatljivu stanarinu i režije, ne preko 600-700 € (800€ u najgorem slučaju) jer mislimo da ni to nije baš normalno za stanove od 50 kvadrata. Gledali smo stanove i razumijemo da se plaća to što si na moru ali 80% oglasa koje smo vidjeli nemaju veze sa zdravim razumom. Svjesni smo da su troškovi života veći nego u Slavoniji. Oboje planiramo raditi i pronaći posao što je prije moguće. Struke nam nisu Bog zna kakve, nemamo fakultete, ali moj posao nije baš uobičajen i provjereno znam da se na jugu naplaćuje duplo više nego tu pa nije isključeno ni da pokrenem nešto svoje u dogledno vrijeme, nije građevina niti popratni radovi.

Želimo ispunjeniji život, kako privatni tako i društveni. Ne možemo reći da se ovdje baš ništa ne događa ali je gotovo sve na istu foru, a ono što nas zanima se događa jako rijetko i ne u našem mjestu pa se svakako moramo malo voziti negdje da nešto napravimo, čujemo i pogledamo. Prijatelji ionako rijetko viđamo jer su kroz zadnje 2-3 godine svi pobjegli odavdje, ne toliko trbuhom za kruhom koliko zbog psihičkog zdravlja.

Znamo da će u početku biti teško jer krećemo praktički od nule. Želimo pokušati jer se imamo gdje vratiti ako ne uspijemo stvoriti život kakav si zamišljamo pa nas nije toliko strah neuspjeha, spremni smo gristi koliko treba. Ne želimo se vezati kreditom za istok ako možemo negdje drugdje napraviti nešto bolje za nas.

Prije nego što krenu komentari u stilu da su manja mjesta na obali mrtva van sezone, naše je skoro cijelu godinu tako da nam to nije strano, a ljetna gužva nam ne predstavlja problem, možda nam s vremenom hoće ali ćemo istrpiti za početak. Ljudi oko nas nam stalno govore o Osijeku jer nam je to najbliži baš veliki grad ali proveli smo određeno vrijeme tamo i ne vidimo ga kao mjesto za život. Ništa generalno protiv grada ili ljudi, samo nam ne leži. Posebno nam se sviđa dio od Zadra do Šibenika, ali uzet ćemo što nam se nudi.

Zanima nas i koliko ima istine u onome da stanovništvo manjih mjesta nije baš oduševljeno ljudima koji se tamo dosele raditi i živjeti, posebno ako pokrećeš svoj posao. Konkretno, jedan građevinar iz našeg mjesta koji se zadnje dvije godine dolje bavi završnim radovima je pričao kako ima puno problema jer je kao uzeo posao domaćim ljudima pošto je ponudio iste cijene kao i ovdje pa je dogovorio hrpu poslova, navodno ga prijavljuju inspekcijama i budu neugodni prema radnicima. Znam da takve stvari unose nemir na manja tržišta ali za svoj posao mogu reći da firme dolje debelo pretjeruju s cijenama za istu kvalitetu posla i materijala koji se nudi i ovdje pa vidim prostor za izgradnju vlastitog posla.

Tražimo iskrena mišljenja i savjete, kako od vas koji tamo živite tako i od vas koji ste ostvarili ili barem pokušali ovo što ćemo i mi.

Može li se stvoriti normalan život s normalnim poslom na našoj, često preskupoj, obali?

Hvala vam na odgovorima.