Imate li scenu iz prošlosti koju kad vrtite po glavi bude opet hillarious kao i tada?

Davnoo kad sam bila tinejdžerica zaljubila sam se u jednog pet godina starijeg momka. Sjedila sam sa prijateljicom u njegovoj blizini i lice mi se nakrivilo od stresa i napetosti, onda sam se uzvrpoljila i rukama pokusavala namjestit lice i krenule su mi suze na oči i razmazao mi se rimel i lice mi je bilo crno, ona se gušila od smijeha, a on me gledao kako krivim lice kao luda i lupam nogom u pod i jos ljutito proizvodim neku agoniju u glasu.. djelovala sam bolesna, i to je trajalo nekih pet minuta jer se nisam mogla nikako smiriti..

Imate li vi scenu koja vas uvijek nasmije?