[https://www.jutarnji.hr/vijesti/zagreb/tomasvicev-dinamo-aranzman-stadion-maksimir-kamp-mandlova-troskovi-zagreba-15665757](https://www.jutarnji.hr/vijesti/zagreb/tomasvicev-dinamo-aranzman-stadion-maksimir-kamp-mandlova-troskovi-zagreba-15665757)

**Dok milijuni idu u Maksimir i Mandlovu, ostali sportovi ostaju kratkih rukava**

Prije otprilike devet mjeseci na Redditu se otvorila rasprava o tome kako je gradonačelnik Zagreba, **Tomislav Tomašević**, viđen da prati utakmicu u Dinamovoj svečanoj loži. Začetnik debate pripomenuo je da ga u televizijskim prijenosima nije primijetio, no u komentarima je vrlo brzo dobio informaciju da je Tomašević čest gost svečane lože, što su sudionici rasprave redom pozdravili, smatrajući da je sasvim u redu da gradonačelnik Zagreba prati utakmice zagrebačkog kluba, a mnogi su podsjećali na to da je oduvijek strastveni navijač Dinama.

U redom pozitivnim komentarima dominirala je gradonačelnikova ljubav prema sportu i Dinamu, ali i "jači" argumenti zbog kojih ga neki podržavaju iako je možemovac, pri čemu je najjači to što ulaže u stadion.

"Imam li krivo sjećanje da je ‘Dinamo to smo mi‘ podržavao Tomaševića na prošlim izborima te je TT u svojim istupima govorio da će maknuti mamićevce i napraviti novi stadion?", jedan je od komentara na koji je brzo uslijedio odgovor:

"Rekao je da će raspravljati o novom stadionu tek kada se demokratizira Dinamo, provedu izbori i klubom neće upravljati kleptomanska kamarila. I to se upravo događa. BBB su nakon višegodišnje bitke i pravno istjerali Mamića, a gradonačelnik je održao obećanje".

Točno tako. Bit će uskoro godinu dana otkako se gradonačelnik koji voli Dinamo slikao s premijerom **Andrejom Plenkovićem**, koji malo manje voli Dinamo, i ministrom državne imovine **Brankom Bačićem**, da bi nam svečano najavili rušenje postojećeg rugla u Maksimiru i gradnju novog stadiona u koji će ulupati 175 milijuna eura našeg novca, pri čemu će jedna polovica ići iz državne blagajne, a druga iz gradske.

Cifri od 175 milijuna, koja će na kraju sigurno biti veća, treba dodati trošak od 100.000 eura (tolika je bila vrijednost natječaja) za rušenje postojećeg stadiona (što također mi plaćamo) te trošak obnove stadiona u Kranjčevićevoj koji bi trebao iznositi 44 milijuna eura, a bit će na usluzi Dinamu dok mu se ne izgradi novi.

Ali to nije sve!

Predsjednik Uprave Dinama, **Zvonimir Boban**, pohvalio se novinarima da će Grad Zagreb klubu ustupiti 11,5 hektara zemljišta u Mandlovoj ulici kako bi se na gradskoj parceli, udaljenoj 400 metara od stadiona, gradio 20 milijuna eura vrijedan Dinamov kamp koji bi Grad, odnosno mi financirali sa 60 posto.

Sportski novinari pišu da Bobanu vjerojatno nije prošla ideja da sagradi akademiju na Borongaju, gdje je državno zemljište, pa su se okrenuli Tomaševiću, a on lakonski pomislio "kud sve, tu i kamp" i, kao prvi možemovac, rekao: Može!

Budući da kampa u Mandlovoj nema ni u kakvim prostornim i proračunskim planovima, očito se radi o svježem dogovoru između domaćina i dragoga gosta svečane lože u Maksimiru. A Boban je, izgleda, prilično nestrpljiv oko realizacije dogovora s obzirom na to da ga jednostrano pušta u javnost.

Tomašević zasad mudro šuti i računa da, kada je posrijedi "Dinamo svetinja", prolazi sve, pa će i ovo. Kod većine možda i hoće, ali to ne umanjuje činjenicu da su svi Tomaševićevi potezi vezani uz Dinamo miljama daleko od glavnih vrijednosti u koje se kune stranka čiji je vođa. Možemo! na prva mjesta stavlja uključivost i javni interes, a rade sve suprotno.

Odlučili su graditi novi stadion u Maksimiru, a nisu raspisali makar savjetodavni referendum i građanima dali priliku da se izjasne žele li u širem centru grada strahovite gužve koje nastaju kad god se održava utakmici i horde huligana koji se mlate po ulicama i razbijaju izloge ili žele da se stadion izmjesti na rubni dio grada. Toliko o uključivosti, a javni interes ne treba ni spominjati. Jedini interes koji ovdje postoji jest interes onih čije se plaće broje od pola do više od 1,5 milijuna eura godišnje.

Još je degutantnija stvar s Dinamovim kampom ili akademijom oko koje je Bobanu frka jer im je podmladak izvisio s obzirom na to da je rješenje u Kranjčevićevoj dogovoreno samo za seniore. Grad bi pod hitno trebao dati prostor i isprsiti se s još 12 milijuna eura da bi Dinamov podmladak imao kraljevske uvjete za treniranje?!

Zbilja previše.

Zašto je svaki interes Dinama preči od interesa drugih klubova i drugih sportova? Zašto gradonačelnika nije briga gdje igra podmladak klubova koji su se morali iseliti iz Doma sportova? Sramota je i reći da je Gradu bilo preskupo podići nekoliko balona ne bi li se premostio nedostatak prostora za mlade odbojkaše, rukometaše i košarkaše, pa su djeca, ako nisu odustala od sporta, prisiljena ići na treninge u kasnim večernjim satima u druge dijelove grada. Umjesto da potiče i sufinancira sportove koji su manje atraktivni od nogometa jer se u njima vrti manji novac, Zagreb uporno maže vrat debeloj guski.

Koliko ćemo plaćati Tomaševićevo mjesto u loži? Degutantno na kakvu je Bobanovu molbu pristao gradonačelnik Zagreba