Obrtnici na području sjeverne Hrvatske u srednjem su vijeku osnivali bratovštine, da bi se kasnije udruživali u specijalizirane cehove. U starim se spisima spominju cehovske privilegije koje je još 1466. hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin dao obrtnicima Gradeca.

Sredinom 19. stoljeća Hrvatska je bila je još pod vlašću Habsburgovaca i morala je slijediti austrijske zakone. Tako je 1850. u Austriji donesen novi zakon o trgovačko-obrtničkim komorama. Bilo je potrebno osnovati trgovačko-obrtničku komoru u Zagrebu. Stoga tadašnji ban Josip Jelačić već sljedeće godine povjerava Nikoli Nikoliću, zagrebačkom trgovcu, konstituiranje jedne takve institucije.

Na zagrebačkom je području tada živjelo 3826 trgovaca i obrtnika s pravom glasa. Oni su se sastali krajem 1851. i izabrali prve vijećnike buduće zagrebačke komore. Ti su vijećnici 16. veljače 1852. održali konstituirajuću sjednicu Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu. Prvi predsjednik bio je zagrebački trgovac Anastas Popović.

Kasnije je Trgovačko-obrtnička komora mijenjala nazive, te je neko vrijeme i prekinula s radom, ali se danas smatra pretečom Hrvatske gospodarske komore.

[Piše: M.A.](https://povijest.hr/nadanasnjidan/zagrebacki-trgovci-i-obrtnici-imaju-dugu-tradiciju/)

Zagrebački trgovci i obrtnici imaju dugu tradiciju – 1852.