Da li će ikad budi bih bez nacionalizma?

Rat je stao prije 30 godina. Svi su izgubili nekoga, sve tri strane su iskrvarile i niko nije izašao kao pravi pobjednik ako ćemo realno. Ja sam pravoslavac, živim u BiH zadnjih 14 godina (doselio se sa 7). Odgojen sam tako da čovjeka gledam po tome kakav je, a ne kako se krsti ili klanja.

Imao sam curu, muslimanku, bili smo skupa dvije i po godine. Njeni su me prihvatili kao rođeno dijete. Išao sam kod njih na Bajrame, oni kod mene dolazili na slavu, Božić, Vaskrs... Iz čistog poštovanja, moji su za njih uvijek okretali jagnje, nikad krmetinu, jer se tako kod nas poštuje gost i komšija. Iako više nismo skupa, sa njenim roditeljima sam i danas u fenomenalnim odnosima. Nikad me niko nije "bocnuo" zbog vjere, niti sam ja njih. Ljudi su me gledali kao čovjeka, ne kao statistiku ili neprijatelja.

I sad se pitam – zašto mi u ovoj državi ne možemo živjeti skladno? Zašto ne možemo da se veselimo, da gradimo, da obnovimo ovo što imamo? Imamo prelijepu zemlju, a raselismo se po Njemačkoj jer se ovdje i dalje broje krvna zrnca.

Zar ne možemo da pokažemo tim starijim generacijama, koje su ostale zaglavljene u devedesetim, da se može drugačije? Da možemo popiti kafu, raditi skupa, voljeti se, a da nas ne zanima ko je koje vjere. Mene ne zanima šta je bilo prije 30 godina u smislu mržnje, zanima me zašto danas ne možemo biti normalni.

Ima li nas još koji ovako razmišljamo il smo manjina?