Fašizam i antifašizam- potpuno besmisleni i otrcani pojmovi

U Hrvatskoj (i šire u zapdnom svijetu) se koriste u ideološkim obračuima ti termini koji su posve nebulozni i obično etiketiranje raznih dogmata.

Ozbiljniji povjesničari i politički znantsvenici (Furet, Gottfried, Nolte) su odavno utvrdili:

*Fašizam je poglavito latinski,katolički fenomen nastao iz problema modernizacije i nefunkcionalnosti romanskih katoličkih društava, generalno slabe funkcionalnosti. To je korporativizam s naapuhanim nacionalnim narativom i kultom vođe. Jedini pravi fašizam je talijanski, dok su slične pojave to samo aproksimativno (falangisti u Španjolskoj, željezna garda u Rumunjskoj, neki pokreti u Latinskoj Americi, dok Salazar u Portugalu nije fašist, a kamoli generalissimus Franco).

Njemački nacizam i japanski militarizam uopće nisu nikakav "fašizam", to su posve drugačiji fenomeni.

Antifašizam je Staljinov izum koji je do tada vodio glavnu borbu protiv zapadnih socijaldemokrata, a onda je promijenio kurs i počeo na papiru okupljati sve "demokratske snage"- ironija, Staljinov ubilački totalitarizam pa demokratski- u krovni pojam antifašizam. To su popušili razni, uglavnom lijevi intelektualci, dok su razumni demokratski ljudi bili i protiv fašizma, i nacizma i komunizma.

U sadašnjem diskursu antifašizam je posve imbecilan pojam. Pravoga fašizma nema upravo nigdje, a taj tobožnji antifašizam bi valjda trebao okupljati i kvekere, i Staljina, i Pol Pota i katoličke konzervativce. Pojam toliko rastegnut da je besmislen, kao da kažemo nebijelci, pa onda stavimo crnce i žute Azijce u istu kategoriju.

Tu je i antikomunizam, jer antikomunisti su bili i Kennedy, i Orwell i Hitler.

U ovoj provincijalnoj kaljuži blebetala iz ideoloških tabora jednostavno laju o nečem što ima smisla koliko i anđeli koji pokreću parne strojeve.