&#x200B;

Kod mene je definitivno ovo zadnje.

Ljudi me teško mogu razočarati, sve nekakve lekcije kao da sam prošla još davno, nekad negdi, iako naravno, dokle god živimo, svašta je moguće, ali realnost je takva da me malo šta može iznenaditi. A moguće da je i do očekivanja, jer od ljudi sam prestala očekivati, također davno. Nije da sam stara, ali nekad se rano dotaknemo sa životom i svim njegovim izazovima i naučimo neke stvari brzo, htjeli ili ne...

Ali kad je riječ o meni, teško prelazim preko činjenice da sam razočarala samu sebe. Iako, ni to nije prvi put i svaki put iznova naučim nešto novo. Nekad tu 'novu' vještinu iskoristim, ali često ipak ne, zbog brzopletosti, nestrpljenja il' nečeg trećeg. Ali zanimljivo je, jer se borba sa samim sobom čini jedna od boljih i na kraju, najviše učiš kroz nju. Upadneš u krug grešaka i novih pokušaja, savladaš mane, ponekad iz petog puta, ali savladaš (!) i ideš dalje. Ne ostaješ u krugu, nego se dižeš i boriš iznova. Samodisciplina na kraju bude jedna od boljih vještina koju stekneš ili učvrstiš... Iz svih životnih i osobnih razočarenja i padova zapravo sam izvukla najbolje stvari. Neke i dalje i pokušavam, ali valjda to tako ide, borimo se dok smo živi, jer ne bi bilo ni svrhe kad bi sve bilo spektakularno. 

A kako je kod vas? Kakvi ste sa razočarenjima? Šta ste iz njih izvukli? Jesu li drugi stvarno toliko vrijedni da zbog njih upadnemo u kolotečinu ili smo ipak mi sami sebi najveći prijatelji ili neprijatelji i oni na kojima bismo za početak trebali najviše raditi ....i učiti .... (?) 

✨✨✨

Razočarenja/ Jel vam teže kad nekog vi razočarate, kad netko razočara vas ili možda kad razočarate sami sebe? S čime se najteže nosite?