Kako poslušati razum, a ne srce?

Cao ljudi,

S momkom sam u vezi vec 5 godina i živimo zajedno 4 godine u stanu iznad njegovih roditelja. Iako sam mu godinama govorila da to ne želim i da mi ta opcija ne odgovara, tu smo gdje jesmo. S vremenom sam u ovoj vezi i uz neke zdravstvene probleme koje imam potpuno izgubila samopouzdanje. Jako ga volim, čak i previše, ali osjećam se zaglavljeno, ne vidim svoju budućnost ovdje i očajnički želim otići vani i započeti novi život, jer imam sve predispozicije za to (od državljanstva do znanje jezika i obrazovanja).

Problem je sljedeći:

-Imamo zajedničke mačke i pse koje oboje volimo.

-On ima manji kredit koji otplaćuje još oko dvije godine.

-Izuzetno je vezan za svoje roditelje i svoj život ovdje.

-Njegova porodica me zaista voli i prihvata, što mi dodatno stvara pritisak.

Rado bih mu ponudila opciju da ide sa mnom, ali duboko u sebi znam da on to ne želi niti bi pristao, zbog gore navedenih razloga. I još ne znam strane jezike k jednostavno je njemu super tu gdje jeste. S druge strane, uopšte ne znam kako će reagovati na to da ja idem, da li će to moći prihvatiti i kako će reagovati na sam raskid.

Moj najveći problem u svemu ovome sam ja. Imam ogroman strah od toga da povrijedim druge ljude. Previše upijam i osjećam tuđe emocije, pa me sama pomisao na to da nekome koga volim i s kim živim slomim srce doslovno parališe. Jednostavno se svaki put zaledim, kad pomislim da moram vodit taj razgovor s njim, jer uvijek kada pričamo o budućnosti, na kraju završimo svađom, jer imamo totalno druge poglede na budućnosti (oboje u kasnim 20tim)

Dodatno me muči i sama logistika: Pošto živimo zajedno, da li je pametnije da se prvo u potpunosti spakujem i osiguram sebi izlaz, pa tek onda sve kažem, ili da razgovor vodim dok sam još tu?

Moja pitanja za vas:

Kako da savladam taj strah i osjećaj krivice i napokon smognem snage da mu kažem šta osjećam i planiram?

Da li je neko bio u sličnoj situaciji, da mora otići zbog sebe, iako druga strana nije "loša osoba"?

Kako praktično izvesti razgovor i pakovanje kad živite u istom prostoru?

Ako imate jos dodatnih pitanja, slobodno pitajte, svjesna sam da ovo nije najbolje napisano, teško mi je citavih 5 godina spakovati u jedan reddit post.

Svaki savjet ili lijepa riječ bi mi u ovom trenutku mnogo značili.