Godišnjice mature i osjećaji oko toga

Uskoro se bliži datum nekakvog spontanog okupljanja za godišnjicu mature osnovne škole, nismo to radili nikako, a evo sada smo u kasnim 30-ima i netko se sjetio da okupi ljude u jednu whatsapp grupu i organizira i pozove. Generalno je to super, i meni se to svidja. i kroz priču s ljudima složili smo se kako to nismo prije napravili, bilo bi lipo itd. Međutim sada kada promislim da bi moglo doć do toga, osjećam se na jedan način "inferiorno". Jer sam se počeo uspoređivati s ljudima koji će tamo doći, znam da ih velika većina ima dobre poslove i skrasili su se, za razliku od mene. Imam osjećaj da bi se počeo osjećati inferiornije. Pogotovo jer sam bio top učenik, među najboljima u generaciji, i sa strane bi netko moga pomislit, eh nisi baš napravio nešto od života u smislu posla nekog uber dobrog ili slično. Da ne govorim da nisam ni u braku, a skoro svi tamo jesu. Počinju mi se neki filmovi vrtit takvi u glavi. Inače znam da na papiru ne treba razmišljat ni zamarat se time ,ali... Također sam imao neke simpatije i dalje kroz srednju s nekim curama otamo, i sada kad vidim da su se udale... malo mi bude krivo. Kvragu, evo ne znam jesam li dobro sročio sve ali hvata me neka depra da iako podržavam događaj, nekako mi se ne svidja jer ispadam "najgori".