Novi Zakon o najmu stanova i otkazni rokovi od 18 mjeseci: Prebacuje li država rizik socijalne politike na privatne vlasnike i obitelji s djecom?

Nacrt novog Zakona o najmu stanova predstavljen je pod parolom veće pravne sigurnosti i zaštite najranjivijih skupina, no pravna i ekonomska analiza predloženih odredbi na e-Savjetovanju razotkriva duboki sistemski nesrazmjer. Umjesto da država ubrza rad presporih sudova i omogući brzi povrat posjeda ili izgradi javni stambeni fond, novi mehanizmi socijalni i pravosudni rizik prebacuju izravno na privatne najmodavce i najmoprimce.

Neki od najznačajnijih problema predloženog zakonskog okvira uključuju:

Privatizaciju pravosuđa i namete AORT-a: Zbog sporosti sudova uvodi se obvezna solemnizacija ugovora kod javnih bilježnika, uz dodatnu članarinu Agenciji za osiguranje radničkih tražbina (AORT) do 2% godišnje najamnine i bianco zadužnicu do 10.000 EUR za najmoprimca.

Metodološki paradoks indeksacije: Rast najamnina veže se uz DZS-ov indeks rasta cijena stambenih objekata (tržišne vrijednosti nekretnina) umjesto uz indeks potrošačkih cijena ili rast plaća, čime se u godinama nekretninskih balona legalizira dvoznamenkasti rast najma.

Nenamjeravanu diskriminaciju obitelji s djecom: Zbog zbrajanja otkaznih rokova (6 mjeseci osnova + 6 mjeseci za staž najma >5 godina + 6 mjeseci ako u stanu živi dijete), blokada ulaska u vlastiti posjed može trajati do 18 mjeseci – što najmodavce potiče na izbjegavanje iznajmljivanja obiteljima s djecom ili na preventivni raskid ugovora prije isteka 4. godine.

Smatrate li da će ovakav zakon donijeti stvarnu sigurnost podstanarima ili će, paradoksalno, smanjiti ponudu dugoročnog najma, podići cijene i obitelji s djecom potisnuti u sivu zonu?