Mentalno zdravlje.

Scrollam ovih dana kroz Reddit, ne samo AskCroatians. I vidim puno objava; o mržnji prema muškarcima/ženama, na koji način bi dominirali nad partnerom, XY osoba je glupa, tračevi, još mržnje. Ali rijetko kad vidim post u kojem se priča o mentalnom zdravlju.

Rujan je svjetski mjesec prevencije samoubojstva. Niste sami. Voljeni ste. Možda mislite da nema spasa, da ništa nije važno. Da vas nitko ne voli, ne želi. Kao mlada tinejdžerka imala sam često ovakve misli i dok nikada nisam imala dovoljno hrabrosti, molila sam se svaki dan i poželjela da me nema. Da stradam u nekoj prometnoj, da samo zaspem u snu...Poželjela sam često puta imati neku tešku bolest i biti u bolnici jer bi možda dobila tu pažnju i brigu o kojoj sam sanjala. Zamišljala sam kako bi to bilo. Jer bi fizičku bol bilo lakše trpjeti nego onu u mojoj glavi. I kada se sjetim kako sam kao manja znala biti u bolnici, volim te uspomene. Ne jer sam čudna, ne jer želim napraviti sprdnju od nekoga tko stvarno pati i dao bi sve da može živjeti normalan život. Već zato jer bi svi ti glasovi u mojoj glavi utihnuli. Bol u mom srcu popustila.

Danas i dalje nekad takve misli i epizode i periode gdje se osjećam kao u snu, promatram se iz treće perspektive. Gdje se osjećam nevoljeno i neželjeno. Imam dana gdje potonem duboko u sebe i tamo ostanem, dopustim da me emocije progutaju. Ali na kraju uvijek isplivam. Držim u ruci to malo zrno koje se zove nada. Nada u bolje sutra. Nada da će me jednog dana netko izabrati i reći "Da, želim te u svom društvu/kao prijatelja/partnericu". Nada da ću ispuniti svoje snove, putovati..Nada da će me se slušati s osmjehom i da nikome neću biti "teret/naporna".

Mene je strah da ako progovorim o tome kako se osjećam da će me strpati u neku kuksu i da će mi to pisati na papirima koje će cijeli svijet vidjeti. Ali polako razbijam taj strah. Kada mi je jako teško pričam o tome s najboljom prijateljicom ili sestrom. Zato svima koji čitate ovo, želim da znate koliko vrijedite. Vi ste jedna, jedinstvena osoba. Nitko vas ne može zamijeniti. I u redu je biti ne okej. U redu je tražiti pomoć. Tražiti pomoć NE znači biti slab, da će vas se izolirati ili ismijavati.

Zato, u znak ovog mjeseca, budite stijena onima koji to trebaju ali i zapamtite da ne morate nositi sami taj sav teret. Bilo svoj ili tuđi. Počnimo s malim gestama. Zato ću ja prva; Kako si, kakav ti je bio dan? Što te danas najviše razveselilo i što te veseli za nadolazeće dane? Ima li nešto što te rastužilo i zašto? Mogu li ti kako pomoći prebroditi te osjećaje ili strah? Tu sam ako želiš samo šutjeti i biti u tišini ili nekoga tko će te slušati. Volim te i drago mi je što si još tu. 🫂💜