Rodočelnik toga roda, prezimena Pecorario, odnosno Pecurario iliti Ovčarević je također u 7. stoljeću doselio iz zaleđa u Dubrovnik i kao bogati stočar kupio plemićki status.

Čuj u 7.stoljecu kad Hercegovina pod tim imenom nije ni postojala.

Ti mora da su Hercegovci, u Dubrovniku su samo 14 stoljeca. Sramota. Jos koja generacija i imat ce pravo da se izjasnjavaju fetivim Gosparima

25
volimrastikuOPZagreb :Zagreb:•

Da, tu sam anakronost i ja primijetio 😀

Namjera spominjanja Pecoraria je očito bila pomicati drevnost migracijskih valova pravcem iz zaleđa (prostor današnje Hercegovine) u Dubrovnik i bližu okolicu. Ono što bih ja dodao ovoj temi je da taj pravac nije bio jednosmjeran, već su i brojni stanovnici Dubrovnika, odnosno područja Dubrovačke Republike selili u zaleđe, tj. Hercegovinu. Dobar primjer je ovdje spomenut istočnohercegovački rod Raguž čiji je rodonačelnik Petar Veseličić. Veseličići su bili ugledna pučka obitelj porijeklom iz Župe Dubrovačke koja se do 17. stoljeća obogatila trgovinom po Levantu. U sam grad su se doselili polovicom istog, a Petar Veseličić se kao dječak s majkom preselio u Strmicu u Hercegovini. Prema mjestu porijekla - Dubrovniku, tj. Ragusi, njegovi potomci nosili su prvo obiteljski nadimak Raguž koji se kasnije pretvorio u prezime.

3

A odakle da se doseljavaju u Dubrovnik koji je prakticki poluotocic nego iz zaledja.

Ako ovako gledamo onda boduli i fetivi ne postoje, sve su to Vlaji koji su se u jednom trenutku najcesce pred Turcima doselili negdi na obalu ili otoke.

Ti sta su iz Dubrovnika selili u Hercegovinu su anomalija, izuzeci, kao i oni Svedjani, Norvezani i Britanci sta se sele u Split i dolaze vamo na studije

1
volimrastikuOPZagreb :Zagreb:•

A odakle da se doseljavaju u Dubrovnik koji je prakticki poluotocic nego iz zaledja.

Pravac doseljavanja u Dubrovnik nije vodio isključivo iz zaleđa, odnosno Hercegovine. Dio Dubrovčana potječe od doseljenika iz Boke Kotorske, dalmatinskih gradova na obali, pa čak i s Apeninskog poluotoka.

Ako ovako gledamo onda boduli i fetivi ne postoje, sve su to Vlaji koji su se u jednom trenutku najcesce pred Turcima doselili negdi na obalu ili otoke.

Ili možda Boduli, neki čak i Talijani 😀

Naravno, nitko u Europi, pa tako i u Hrvatskoj nije "autohton" u smislu da sa sigurnošću može reći da je njegov rod ovdje živio od početka čovječanstva. Dat ću ti jedan zgodan "zagrebački" primjer. Na sjeveru Zagreba, podno donje postaje sljemenske žičare nalazi se naselje Gračani koji su do 20. stoljeća bili jedno tipično prigorsko, kajkavsko selo te se prije kojih 100-ak godina nisu previše razlikovali od Šestina, Markuševca ili Remeta. Međutim, tamošnji stanovnici vuku jedno "čudno" porijeklo. Naime, početkom 17. stoljeća Gračani su, uslijed osmanske provale 1590-ih, postali pusto selo. Kako bi nadišli problem nedostatka radne snage, slobodni kraljevski grad Gradec kao gospodar Gračana doselio je "nove" kmetove, točnije izbjeglice iz Bihaća sa zadatkom rada u obližnjem kamenolomu, rada u gradskim vinogradima, vršidbe žita na Ilici te davanja dijela vlastitih poljoprivrednih dobara. Ti doseljenici definitivno početkom 17. stoljeća nisu kajkali, ali s vremenom su se, uslijed doticaja s Gradecom i obližnjim kajkavskim selima, u potpunosti asimilirali te postali pravim Prigorcima. Doduše, često ih i danas ostali Prigorci znaju pobosti s "bosanskim porijeklom" 😀

Ti sta su iz Dubrovnika selili u Hercegovinu su anomalija, izuzeci

Zapravo i nisu, posebice ako uzmeš Veliku dubrovačku trešnju 1667. kao vrijeme kada je naš Petar Veseličić doselio iz Dubrovnika u Hercegovinu. Ali nije samo ova prirodna katastrofa bila uzrok pravca selidbe iz Dubrovnika i okolice u Hercegovinu. Manjak obradivih površina, bijeg pred istražnim organima i pravosuđem, glad, ratno stanje, epidemije... Slični uzroci kao i u ostatku Dalmacije iz koje je stanovništvo također masovno selilo na osmanski teritorij. Da, dobro si pročitao, masa katolika iz katoličke Mletačke Republike, odnosno Austrije seli se u islamsko Osmansko Carstvo.

5

Pitanje je u kojoj su mjeri ta doseljavanja, sigurno da su postojali trgovci i diplomate koji su selili u Otomansko Carstvo po Bosni.

Recimo ako mi pod takvom ekipom spominjes kriminalce onda su to irelevantne brojke.

Kazem ti kao da za 200 godina u Norveskoj uce da su se selili u Split jer ih je puna splitska medicina na engleskom pri cemu sve vise njih ostaje

Daj mi neki source da vidim u kojim mjerama su se iseljavali ljudi sa nasih prostora u Osmansku BiH.

To sta su postojali poneki pojedinci koji su bjezali od zakona ili bili gladni pa presli granicu da pokradu jabuke nekome agi mi ne zvuci kao neko masovno sustavno iseljavanje koje bi bilo povijesno relevantno

-1
Trezven•

Očito je da treba pisati 17. stoljeće.

1

Auuuu

Znaci oni su u Dubrovniku samo 6 stoljeca !?Sramota ! Dotepenci !

Doduse ni tada Hercegovina nije postojala ali svejedno nositeljima tog prezimena treba zabraniti da se izjasnjavaju Gosparima. Fakin hercegovanci

0†
Trezven•

Nije mi jasna matematika kako si dobio taj broj stoljeća, no govorio se o geografskom podrijetlu prezimena. Prema tome ne govori se uopće o ikakvom regionalnom izjašnjavanju pojedinaca, a ni nema smisla govoriti da područje nije postojalo.

0†

Taj broj sam dobio lapsusom, ocito.

Podrucje nije postojalo pod danasnjim imenom i u kulturoloskom/mentalitetskom smislu ljudi koji su ga nastanjivali.

Recimo mentalitet, nacin zivota, kultura, status medju ostalim narodima pa cak i dijalekt ljudi iz Bosanske Krajine odnosno povijesne “Turske Hrvatske” nema veze sa ovim danas

Istina, to podrucje je postojalo kao geografski komad zemlje, ali samo tako

1
MinistarKultureOpet su jutrom procvali, u žitu makovi skriveni•

Relevant username

10
[deleted]•

[deleted]

1
[deleted]•

[deleted]

1
dassorben•

Interesantno da su sva ova prezimena glavnom srpska. Čudno baš.

0
volimrastikuOPZagreb :Zagreb:•

Zapravo i nije čudno ako uzmeš u obzir da Srbi i Hrvati pričaju jezicima istog srednjojužnoslavenskog dijasustava te pripadaju judeokršćanskom civilizacijskom krugu. Takav dvostruki spoj je rezultirao da su Srbi i Hrvati kroz prošlost nosili opće((srednje)južno)slavenska imena poput Ljubica, Slava, Zora, Mila, Vuk, Rade, Krsto, Boris, etc., odnosno "svetačka" imena inspirirana biblijskim likovima i kršćanskim svecima poput Kata, Ana, Marija, Marta, Petar, Andrija, Abra(h)am, Ante/o, etc.

Brdo prezimena u Srba i Hrvata su rezultat sjećanja okoline na neke njihove pretke, bilo muške ili ženske čime su krenuli imenovati njihove potomke. Primjerice, Petrovići u Klobuku pokraj Ljubuškog su potomci jednog Petra Vukojevića koji se 1768. godine spominje u navedenom selu Klobuk kao glava kuće s dva člana. To što se njegovi potomci prezivaju jednako kao nešto bližnji Petrovići u Raktinom (danas dio općine Posušje) ne znači da su u krvnom srodstvu. Petrovići u Raktinom su pak potomci dva brata: Mate i Marka Petrovića koji se spominju u jednom ranijem popisu hercegovačkih katolika iz 1742. godine.

3